sri - 11.10.2006
pon - 09.10.2006
...
Shoulda Woulda Coulda
People say that together we were both sides of the same coin
That we would shine like Venus in a clear night sky
We thought our love could overcome the circumstances
But my ambition wouldn't allow for compromise
I could see in the distance all the dreams that were clear to me
Every choice that I had to make left you on your own
Somehow the road we started down had split asunder
Too late to realise how far apart we'd grown.
How I wish I, wish I'd done a little bit more
Now shoulda woulda coulda means I'm out of time
'Cos shoulda woulda coulda can't change your mind
And I wonder, wonder, wonder what I'm gonna do
Shoulda woulda coulda are the last words of a fool
People ask how it feels to live the kind of life others dream about
I tell them everybody gotta face their highs and their lows
And in my life there's a love I put aside
'Cos I was busy loving something else
So for every little thing you hold on to
You've got to let something else go
How I wish I, wish I'd done a little bit more
Now shoulda woulda coulda means I'm out of time
'Cos shoulda woulda coulda can't change your mind
And I wonder, wonder, wonder what I'm gonna do
Shoulda woulda coulda are the last words of a
Fool if I would now forsake the opportunities are fate
I know I'm right where I belong
But sometimes when I'm not so strong I
Wish I, wish I'd done a little bit more
Now shoulda woulda coulda means I'm out of time
'Cos shoulda woulda coulda can't change your mind
And I wonder, wonder, wonder what I'm gonna do
Shoulda woulda coulda are the last words of a fool
How I wish I, wish I'd done a little bit more
Now shoulda woulda coulda means I'm out of time
'Cos shoulda woulda coulda can't change your mind
And I wonder, wonder, wonder what I'm gonna do
Shoulda woulda coulda are the last words of a fool
"do we need distance to get close"
Uuuh....prva kava nakon tjedan dana, i šta je još zanimljivije-prva cigareta nakon dosta vremena!Mmmmm.....kako uživam!!!
No dobro, budući da sam odležala svoje(iako teškom mukom),shvatila sam jutros da je došao taj tren kad je gripa stvar prošlosti i da sam spremna izaći na kavu s prijateljicom,i uživati u vjerojatno posljednjim zrakama sunca kojim će nas jesen u Zagrebu počastiti. I tako se ja,svježa i nestrpljiva, uputim prema Savi,uživajući pritom u svakom koraku i začuđujeće svjesna svog postojanja(kao da sam se probudila iz zimskog sna i tek sad shvaćam da JA živim svoj život onako kako sama želim).Čim sam vidila Ivanu znala sam da nešto nije u redu. Prvih deset minuta sam je pažljivo slušala i polako "kipila" u sebi-njen momak, koji je ujedno i jedan od mojih najboljih prijatelja, prije tjedan dana joj je, nakon godinu dana veze na koju smo svi bili pomalo ljubomorni, došao s pričom kako je "najbolje da se jedno vrime ne viđaju jer će inače jedno drugome prijeći u naviku".Suzdržavala sam se da, temperamentna kakva jesam, jednostavno ne puknem i ne kažem joj da se ne zavarava i da završi tu priču jer je to ionako gotovo.Jednostavno ne virujem u "we need a distance to get close" priče.Ali,kako je kava odmicala, i kako sam se uspila savladat da kažem i jednu rič koja će biti u suprotnosti sa njenim "ja ću ga čekat koliko bude tribalo" stavom,tako sam pomalo ulazila u njenu kožu i pokušaval sebe zamislit na njezinom mjestu. Stvarno, šta napraviti u takvom trenutku? Je li zaista normalno da veza nakon određenog trena dođe u "just normal" fazu, i ako je-je li normalno da se to dogodi nakon godinu dana,dvi,pet ili petnaest?Kako da spoznamo tu granicu između ljubavi i navike? Jasno mi je da se ne možemo jednako osjećat nakon 5 dana i 5 godina veze, nestaju trnci i lupanje srca kad se vidite, ali kako razlučiti prelazak iz zaljubljenosti u ljubav od i prestanka zaljubljenosti i ljubavi?Da li je stvarno moguće svjesno odlučiti ne viđati osobu koju voliš samo za buduću dobrobit vaše veze?Je li moguće da um toliko može predvladati nad srcem?Ja osobno u to ne virujem...možda sam slipa i previše romantično doživljavam ljubav. Ali sumnjam! Bez obzira koliko se vrijeme promijenilo i koliko su uznapredovale znanstvene studije koje dokazuju kako je ljubav biološki i fiziološki objašnjiva, jednostavno ne želim biti racionalna kad je ona u pitanju! Ne želim da razum pobijedi srce, i radije ću biti povrijeđena nego realna kad je u pitanju osoba koju volim. Možda je ovo prvo pametniji izbor, ali nekako mislim da bi se kasnije uvik pitala šta bi bilo da sam bila drugačija.
pon - 18.09.2006
"Can you "just be" and miss your fate?"
Već jedanaesti dan otkad nisam izašla van.A šta je najbolje od svega nemam ni neku potrebu.Osjećam se ko da imam sve šta mi triba u ovih 10 kvadrata,svoj mali svit u kojem mogu stalno bit baš ono šta želim-a u zadnjih 10 dana samo želim bit u pidžami,pit kavu kraj prozora i veselit se malim stvarima kao što je prva cigareta(dok još nisi potpuno zatrovan nikotinom i sam sebe zavaravaš i obećaješ si da će ti kutija trajati 3 dana).Sinoć sam pričala sa svojim curama i shvatila da je najgore od svega kad upadneš u neku rutinu, koja ti ne izgleda trenutno loše(čak naprotiv),ali zbog koje ćeš se kajati.Užasava me pomisao da ću za samo par godina shvatit da nisam iskoristila vrime najbolje šta sam znala,da ću se kajat a neću se moć vratit...I zato ni sama ne znam je li bolje da udovoljim samoj sebi u sadašnjosti,ili da se mučim zbog potencijalno bolje budućnosti!Ne znam je li bolje da se prisiljavam na nešto šta me trenutno ne ispunjava samo zato da bi se kasnije imala na što osvrnut-i oću li uopće kasnije naći zadovoljstvo u tome?!
Tužna sam kad se sitim kako je svaki trenutak života dragocjen,kako moraš živit dan po dan i udisat ga punim plućima.Ne želim se pitat propuštam li puno toga šta se događa van ova četri zida i ne usudim se pomislit koliko sam već minuta izgubila,a da nisam napravila ništa,nulla,niente...
"Life Is Short"
When it doesn't rain it snores
Yeah the cookie crumbles but in who's hand?
All things said and all things done
Life is short
Oh I am young but I have aged
Waited long to seize the day
All things said and plenty done...life's too short
Ooooh could this be....
Ooooh could this be the day I've waited for?
Another door to peek in through
The floor is filthy
But the couch is clean
At the end of the day
That's another day gone
Life is short....Ooo life is short
Ooooh
Could this be....
Ooooh
Could this be the day I've waited for?
Ba ba ba ba ba ba ba ba...
Oh I am young but I have aged
Waited long to seize the day
All things said and plenty done
Oh I am young but I have a past
Travelled far to find the start
Yes I am scared and I've been burnt
But life is short
Ooooh
Could this be...
Ooooh
Could this be the day I've waited for?
ned - 17.09.2006
"No matter how hard we look, do we ever see ourselves clearly?"
Već sam zaboravila kako je biti zaljubljen....biti lud,opijen,zaluđen...I koliko god u takvim trenucima žudimo za sigurnošću i mirom,toliko nam se nakon četiri godine veze vraća. Želimo uzbuđenje i svježinu,mijenjali bi istinsku ljubav za zaljubljenost,sigurnost za nadu, poljupce za poglede....
Moja prijateljica je trenutno u toj fazi-fazi kad to zapravo nije ona!I koliko god me to većinu vremena živcira,toliko ne mogu a da se ne pokušam sjetiti sebe...ista stvar!Zašto imamo potrebu na početku veze pretvarati se da smo nešto šta nismo,ako će jednom to sigurno isplivati na površinu?
Neshvatljivo...
Je li moguće da se danas srami nečega što je do jučer bio veliki dio naše kolektivne osobnosti?
Ne želim u to vjerovati....
Da li se,pretvarajući se da smo nešto što nismo, zbilja i promijenimo?
Da li je to urođena ljudska (ili,bolje rečeno, ženska) mana?
Ili vrlina?
Svi često čujemo izreku:"Ljubav nas mijenja"...ali treba li ta ljubav promijeniti naše stavove,razmišljanja,snove,želje,aspiracije...
Postoji li granica do koje smijemo ići?
......................................
Od babun, u 17. rujan 2006 20:42:00
sub - 16.09.2006
...
Cimerica spava..Trebala bi učit,ali kiša tako uporno pada cijeli dan da bi najradije ležala u krevetu,u svojoj ugodnoj studentskoj sobi i gledala filmove cijeli dan.Razmišljam kako sam ja došla do faze u kojoj sam već deset dana-nosom nisam provirila vani(osim kad sam prozračivala sobu) otkad sam došla u Zagreb,ne privlače me više ni duge kave s prijateljicama za koje sam živila,ne uzbuđuje me obilazak dućana subotom ujutro kad se činilo kao da cijeli svijet stoji i ne postoji niko osim mene i moje Vise....ništa!Umjesto toga,dan mi se svodi na ispijanje kave uz otvoren prozor,uživanju u cigareti i mirisu nadolazeće jeseni!Zvučim patetično,ali tako se osjećam...kao da sam izgubila svježinu,polet...Moje cimerice,koje sve tri znam već 10 godina i koje volim više od ičega se trude,ali shvaćaju i one da više nije ko nekad...promijenile smo se,nismo više zatvorene u svom veselom svijetu gdje smo dovoljne same sebi.Studentski život ti nudi razne mogućnosti,a jedna od njih je i biranje osoba s kim ćeš se družiti.Više nismo ovisne jedna o drugoj(ili bar one nisu o meni),ne izlazimo zajedno tako često,ili uopće...osjećam kao da su krenule dalje a ja sam ostala sama i još uvijek ista...sve na meni je tako obično,ne pišem poeziju,nemam izražen smisao za humor,ne bavim se nijednom od toliko popularnih istočnjačkih vještina...valjda sam postala dosadna i nezanimljiva,a svijet vani je toliko drugačiji od toga....I guesss it will be better ...
Od babun, u 16. rujan 2006 18:46:00
